|
| ANTIDIJABETIS ČAJ I KAPSULE |
SVOJSTVA
ANTDIJABETIS je dijetetski pripravak biljnog porijekla za oralnu uporabu, sličnog učinka kao sintetski oralni hipoglikemici tipa sulfonilureje (Euglukon) ili bigvanida (Metformin). Pripravlja se u obliku čaja i kapsula.
a) Čaj 100 g - za dijabetes tip I i II, te kod povišenog kolesterola.
b) Čaj 60 g (filtar vrećice 20x3g) - za dijabetes tip I i II, te kod povišenog kolesterola i hipertenzije
c) Kapsule 200 mg (100 kom) - za dijabetes tip I
d) Kapsule 480 mg (80 kom) - za dijabetes tip II, te kod povišenih triglicerida.
e) Čaj u granulama 100 g – za dijabetes tip II, te izrazito visoke razine šećera u krvi preko 10 mmola
f) Antidijabetis granule u kapsulama 500 mg
INDIKACIJE
ANTIDIJABETIS se koristi kao dodatna terapija kod osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa II (neovisne o inzulinu), jer uz poštivanje dijetalne ishrane, fizičke aktivnosti i dotadašnjih lijekova, ubrzo povišenu glikemiju dovodi sve bliže normaloglikemiji.
U dogovoru s liječnikom može se koristiti i kod dijebetesa I, s tim da se pazi na hipoglikemiju. Naročito uspješno djeluje kod tzv. rezistencije na inzulin (kod rezistentnih osoba), te nakon uporabe kapsula Antidijabetis rezistencija na inzulin se gubi.
DJELOVANJE
Snižava i stabilizira razinu glukoze u krvi, normalizira kolesterol i trigliceride, te poboljšava narušeni metabolizam masti i ugljikohidrata.
DOZIRANJE
-
Čaj 100 g: jednu do dvije žlice čajne mješavine preliti s pola litre kipuće vode i ostaviti stajati 20 minuta te povremeno promiješati. Piti nezaslađeno dva puta na dan prije jela.
- Čaj 60 g: 2 dl kipuće vode preliti preko filtar vrećice i ostaviti stajati 5 minuta. Piti nezaslađeno dva puta na dan prije jela.
-
Čaj u granulama: jednu do dvije žličice granulata umiješati u 1 dl mlake vode. Piti nezaslađeno jedan do dva puta na dan prije jela.
-
Kapsule: dva puta na dan po jednu kapsulu. Bolesnik uzimanje kapsula treba vremenski i količinski prilagoditi osnovnoj terapiji koju mu je propisao liječnik, uz dijetalnu ishranu i odgovarajuću fizičku aktivnost.
SASTAV
Vaccinium myrtillus L. – borovnica
KEMIJSKI SASTAV: Kateholni tanini (0,8 - 6,7%), leukoantocijani, flavonoidi ( glavni glikozoid je kvercetin), fenol – karboksilne kiseline i iridoidi. Arbutin i hidrokinon prisutni su samo u tragovima. Glukokinin, neomirtilin, je metoksiliraniglukozoid galne kiseline. Sadržaj mangana i kroma je također visok. Mala količina kinozilidinskih alkaloida: mirtina i epimirtina nađena je u listovima. (Wichtl, 1994.) U literaturi postoje podaci koji potvrđuju da su za hipoglikemijski učinak biljne droge Myrtilli folium – list borovnice odgovorni antocijanozidi: mirtilin i neomirtilin te flavonol miricetin. Honda i sur. su 1989. godine opisali da listovi V. myrtillus čuvani 1 – 2 godine sadrže više glikozoida neomirtilina nego svježi, zeleni listovi te da je ekstrakt pripremljen od takvih listova pokazao veći hipoglikemijski učinakna kunićima i miševima nego ekstrakt od svježih, zelenih listova. U radu Bertuglia i sur. 1995. opisan je pozitivan učinak antocijanozidana mikrovaskularna oštećenja kroz poboljšanu kapilarnu perfuziju. Ong i Khoo su 1996. godine opisali inzulinomimetički učinak flavonola miricetina na lipogenezu i transport glukoze u adipocitima štakora. Miricetin ne utječe na tirozin – kinaznu aktivnost inzulinskog receptora niti na njegovu autofosforilaciju, no stimulira ulaz glukoze u adipocite ( povišena V max; Km nije signifikantno promjenjena)
Juniperus comunis L. – borovnica
KEMIJSKI SASTAV: 0.,5 – 2,0% eteričnog ulja s više od 70 izoliranih komponenti. Glavna komponenta su monoterpeni ( 6,5 – 80%), α i β - pineni ( 0,2 – 50%), sabinen ( 1 – 12%), limonen, etc. i seskviterpeni ( kadieni), te fenoli i esteri. Nadalje, sadrži 30% invertnog šećera ( glukozu i fruktozu), 3 – 5% kateholnih tanina, flavonoide i leukoantocijazidine. Kemijski sastaveteričnog ulja varira o godišnjem dobu ( Chatzopoulou P.S i sur. 1993.) Plod borovnice se koristi kao diuretik i urinarni antiseptik. Ova droga nije u Farmakopeji zbog sadržaja terpena ( pogotovo pinena) koji imaju diuretski učinak, a istodobno djeluju iritantno na bubrege, izazivaju hipermiju glomerula koja onda dovodi dostimulavije aktivnosti sekretornog epitela. Sasušena droga Juniperi fructus koristi se u tradicionalnoj medicini za liječenje šećerne bolesti u miševa izazvane streptozotocinom (Swanson-Flatt i sur., 1990.). hipoglikemijsku aktivnost dekokta pripremljenog od Junipri fructus ispitivali su Demedina i sur. 1994. godine na normoglikemičnim i streptozotocin dijabetičnim štakorima.
Phaseouls vulgaris L. – grah
KEMIJSKI SASTAV: brojne aminokiselina ( arginin, tirozin, leucin, lizin, triptofan, asparagin); soli kroma, silicijeva kiselina. DJELOVANJE I PRIMJENA: spominje se samo u narodnoj medicini kao blagi antidijabetik i diuretik. Donedavno se smatralo da su arginin i silicijeva kiselina odgovorni za antidijabetični učinak, no novija istraživanja ga pripisuju solima kroma ( djelotvornost u šećernoj bolesti Tipa 2) ( Wichtl, 1994.).
Centarium erythraea Rafn. – kičica
KEMIJSKI SASTAV: mala količina gorkih tvari ( centrappikrin, svertiamarin, sverozid, gentiopikrozoid). Droga sadrži do 0,4% flavonoida, metoksiliranih derivata ksantona: metilbelidifolin, fenol – karboksilne aminokiseline, triterpene, sterole. DJELOVANJE I PRIMJENA: zbog sadržaja gorkih tvar koristi se za stimulaciju apetita sekreciju želučanog soka ( kronična dispeptična stanja i ahilija). Preko proteina normalizira glikemiju i narušeni metabolizam.
Taraxacum officinale Weber - maslačak
DJELOTVORNE TVARI: gorke tvari nazvane taraksacin: tetrahidroridentin B i tetraksakolid β–D – glukopiranozoid te slični novi germakranolidi ( taraksik β–D- glukopiranozid i 11,13 – dihidrotaraksinska kiselina β–D – glukopiranozida), triterpeni ( taraksasterol, γ - taraksasterol, njihovi acetati i 16 – OH derivati ( arnidol i faradiol), steroli( sitosterol, stigmasterol), karotenoidi ( ksantofili), flavonoidi ( apigenin), ugljikohidrati ( korijen sadrži oko 1% sluzi). U proljeće droga sadrži 18% šećera ( fruktoza), te 2% inulina čiji sadržaj u jesen dosegne 40%. DJELOTVORNOST I PRIMJENA: blagi koleretik, kolagog, diuretik, stimulans apetita (gorke tvari), kao adjuvans kod jetrenih smetnji i poteškoća sa žućnim mjehurom, te kod probaavnih smetnji (pogotovo nepotpune probavne masnoće). U narodnoj medicini koristi se za «čišćenje krvi», zatim kao blagi laksativ, kod artritisa i reumatskih tegoba. Nedavno je dokazano da ekstrakt pospješuje izlučivanje urina i soli na štakorima. Učinak je bio sličan učinku furosemida, a jači od ostalih biljnih diuretika ( Eqiseti herba, Juniperi fructus) i to bez toksičnih nuspojava. (Wichtl, 1994.).
Valeriana officinalis L. – odoljen
KEMIJSKI SASTAV: 0,3 – 0,7% eteričnog ulja; najzastupljeniji sastojak je bornil-acetat, ali su prisutni i ostali seskviterpeni: β-kariofilen, valerenal, valeranon. Pažljivo osušeno korijenje (do 40%) sadrži 0,5 – 2% valepotriata (valeriana epoksitriester), bicikličkih iridoid-monoterpena. Najviše ima valtrata i izovaltrata. Također su u malim količinama prisutni dihidrovaltrat i IVHD-valtrat (izovaleriloksihidroksididrovaltrat). Valerenska kiselina (0,08 – 0,3%) su karakteristični sastojci oficinalne droge – ne nalaze se u ostalim vrstama valerijane. Korijen sadrži vrlo mali postotak ( 0,01 – 0,05%) alkaloida, kao što su valerianin i α-metilpiril keton (Wichtl, 1994.). DJELOTVORNOST I PRIMJENA: Sedativni učinak (eterično ulje, valepotriati), spazmolitik (valerenska kiselina). Valerenska kiselina i srodni seskviterpeni inhibiraju razgradnju neurotransmitera γ-aminomaslačne kiseline. Čaj od korijena valerijane koristi se za smirivanje, opuštanje, kod nervne napetosti, poteškoća sa spavanjem i stresnih stanja.
Cichorium intybus L. – vodopija
KEMIJSKI SASTAV: Visoki sadržaj inulina u jesen ( polifruktozan), pentozani, cikorija kiselina, monokaveoil-vinska kiselina, slobodne aminokiseline, lipidi pektini, soli kalija, kalcija, mangana, fosfora, natrija, magnezija. DJELOVANJE I PRIMJENA: Koleretik, diuretik, za poboljšanje apetita. Autori Zafar i sur. su 1998. godine opisali antihepatotoksičnu aktivnost ekstrakta korijena C. intybus. Hepatotoksičnost je inducirana ugljiktetrakloridom koji je u jetri izazvao signifikantno povišenje katalitičke koncentracije enzima: AST, ALT te bilirubina; zatim je izazvao pad koncentracije proteina ( albumina). Nakon tretmana životinja s ekstraktom korijena C. intybus došlo je do signifikantnog pada katalitičke koncentracije tih enzima u jetri te bilirubina i do povećanja koncentracije proteina ( albumina) u krvi. O antihepatotoksičnoj aktivnosti ekstrakta korijena C. intybus pisali su i autori Gadgoli i sur. 1997. godine.
Morus nigra L. – crni dud
KEMIJSKI SASTAV: flavonoli, treslovine, voćne kiseline, vitamin C. DJELOVANJE I PRIMJENA: U literaturi su često opisane druge vrste iz roda Morus kao hipoglikemici. Iz korijena kore Morus alba L. Autori Kim i sur. su 1999. godine izolirali i opisali glikoprotein molekularne mase oko 20 kDa. Taj novi glikoprotein je nazvan Moran 20 kDa. Opisani protein snizuje razinu glukoze u streptozotocin induciranom hiperglikemijskom modelu u miševa i također povećava transport glukoze in vitro u masnim stanicama epididimusa. Analiziran je aminokiselinski sastav proteina i utvrđeno je da sadrži 20% serina i cisteina kao i inzulin.
Achillea millefolium L. – stolisnik
KEMIJSKI SASTAV: 0,2 – 1% eteričnog ulja koji može, ali i ne mora sadržavati kamazulen ( ovisno o broju kromosoma – samo tetraploidne biljke sadrže kamazulen, a većina ostalih kario tipova ne). Kod biljaka koje ne sadrže kamazulen, sastav eteričnog ulja je slijedeći: monoterpeni ( linalol), seskviterpeni, kamfor (18%), sabien (12%), 1,8-cineol (10%), izoartemisia – keton (9%) i α - pinen (9%). Eterično ulje koje sadrži kamazulen ima slijedeći sastav: monoterpeni, seskviterpeni, kamazulen (25%), β - pinen (23%), kariofilen (10%) i α - pinen (5%). Kao jedan od proazulena identificiran je ahilicin ( 8-acetoksi-artabsin). Ostale prisutne tvari: guaianolidi 2,3-dehidrodezacetoksi – i 8-dezacetil-matricin i leukodin, 3-oksaguaianolidi 8-acetil i 8-angeloilegeloid, gernakranolidi milefin, dihidropartenolidi, balhanolid-acetat, flavonoidi, apigenin i glikozil-flavoni ( svertizin, vicenin-2 i 3), fenolna kiselina i steroli, cis i trans-matrikaria ester. DJELOVANJE I PRIMJENA: Ponajviše zbog kamazulena i flavonoida, koristi se kao antiflogistik, spazmolitik, karminativ i kolagog. Glavna upotreba je kod gastointestinalnih poremećaja ( dijereja, flatulencija, grčevi). Koristi se i za poboljšanje apetita, te za stimulaciju lučenja žuči. Koleretični učinak je potvrđen u pokusima na životinjama.
Urtica dioica L. – kopriva
KEMIJSKI SASTAV: Flavonoidi ( glikozidi kvercetina, rhametina u cvjetovima), klorofil A i B, karotenaidi ( uključujući β - karoten i ksantofile), vitamini ( skupine B i C te vitamin K1), triterpeni i steroli ( β - sterol), mineralne soli ( nitrati, kalijeve soli) i kiseline: mravlja, octena, limunska i dr. DJELOVANJE I PRIMJENA: Diuretik. Dvotjedno liječenje povećava volumen mokraće i reducira tjelesnu težinu. U narodnoj medicini, zelen koprive pripremljen kao čaj ili sok ( prešanjem svježe biljke) koristi se na mnogo načina: interno kao diuretik, kod reumatizma i artritisa, kao komponenta «antidijabetičnog čaja», za brže zacjeljivanje rana. Eksterno kod seboreje i protiv opadanja kose. Ekstrakt U. Dioica inhibira proinflamatornu transkripciju faktora NF-kapa B u in vitro uvjetima i tako spriječava nastajanje mnogih proinflamatornih produkata gena ( Reiheman i sur., 1990.). iz studije Roman – Ramos i sur., 1992. godine vidljivo je da dekokt U. Dioica uzrokuje blagu hiperglikemiju nakon aplikacije per os u kunićima.
ISPITIVANJA
Predklinička ispitivanja uspješno su izvršena na Zavodu za molekularnu medicinu Instituta "Ruđer Bošković". Nisu zapaženi nikakvi štetni učinci, te je ANTIDIJABETIS preporučen za daljnja klinička ispitivanja. Klinička ispitivanja u Italiji vršio predsjednik Dijabetičkog društva dr. Giacomo Pitranera. Zajedničku provjeru toksičnosti i ljekovitosti pripravka ANTIDIJABETIS izvršili su: Farmaceutsko-biokemijski fakultet sveučilišta u Zagrebu Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju Zavod za molekularnu medicinu Instituta "Ruđer Bošković" iz Zagreba.
NAGRADE I PRIZNANJA
U Genevi 2001. zlatna medalja za ANTIDIJABETIS (čaj i kapsule) i certifikat za genijalni izum Mađarske udruge inovatora (The Association of Hungarian Inventors).
U Pittsburghu na sajmu INPEX 2005. srebrna medalja.
BRITISH INVENTION SHOW – London 2005. zlatna medalja.
INOVA-Zagreb 2005. srebrna medalja.
ARCA 2007 - zlatna medalja za Antidijabetis granule
|
| |
